Vraćajući se vlastitom životu iz perspektive vjere često nema jasnih razlika između unutarnjeg osjećanja i vjerovanja s obzirom na jezik koji koristimo. Tri riječi, osjećanje, vjerovanje, svjesnost gotovo su zamjenjive. Obično koristimo različite pojmove kada pokušavamo izraziti neopisivo. Primjerice, usklik "sad vidim" mogao bi biti zamijenjen s "sad vjerujem da je to istina" ili "sad sam svjestan da je to istina". U svakom slučaju mislimo na unutarnje znanje. Stoga se unutarnje osjećanje i vjerovanje preklapaju. Oboje omogućuju duboko uvjerenje da je znanje koje imam istinito, stvarno. Kada se govori o vjerskoj vjeri, naše uvjerenje treba biti potkrijepljeno dubokim, autentičnim, unutarnjim znanjem. U konačnici, vjera uvijek ostaje Božji dar, dar koji će se uništiti ako ga svaki pojedinac, na smislen način, ne hrani.