Anđeo joj je odgovorio na njenu glavnu zabrinutost: "Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti" (Lk 1,35). Anđeo je jasno rekao da u začeću djeteta Josip, koji je bio zaručen za Mariju, neće imati nikakvog udjela. Sve što je Marija trebala učiniti jest dati svoj pristanak, a Božja stvarateljska snaga će osigurati život djetetu. Budući da će to dijete biti dar Božji, a ne čovječji, anđeo Gabrijel je naglasio da će dijete "biti sveto i zvat će se Sin Božji" (Lk 1,35). Božji Sin jer je Sin nebeskog Oca a ne nekog zemaljskog. Marijin jedinstveni odnos s Bogom neće biti ugrožen.

Izvještaj o Navještenju toliko nam je poznat da bi Marijinu vjeru mogli olako shvatiti. Lako je zaboraviti da je Gabrielova poruka Mariji otvorila široke vidike. Poruka nije dala ljudske garancije, nije joj ponudila neki poznati ili sigurni put naprijed. Izdvojila ju je iznad bilo koje sigurnosne zone. Sve što je u vezi s ovom jednom epizodom, zahtijevalo je veliki iskorak vjere: bilo je već dovoljno teško prihvatiti da joj govori sam anđeo, a još teže vjerovati da djevica može začeti te da je itko mogao zamisliti da žena može postati makom Božjom. Gabriel je dao sliku koja je graničila s nemogućim. Marija nije prestala razmišljati o nevjerojatnosti koja joj je navještena. Da je htjela, lako je mogla odbiti vjerovati. Marija je bila usredotočena na Boga. Dovoljno je vjerovala u Božju moć i ljubav te je prihvatila poruku koju joj je prenio Gabriel. Svim srcem je uronila u beskrajni Božji ocean i rekla: "Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi" (Lk 1,38).