Thomas G. Casey, sj, piše: ''Kada se prisjećam isusovca Michaela Paula Gallaghera osobito se ističe njegov osjećaj poštovanja kako prema Bogu, tako i prema ljudima. Pobožna osoba na sve ljude gleda s dubokim osjećajem poštovanja: s dovoljno udaljenosti da omoguće ljudima da budu slobodni i s dovoljno blizine da budu ispunjeni čuđenjem skrivenoj tajni. Štovanje je izvrstan protuotrov za samo-apsorpciju jer se pobožna osoba toliko čudi čudu onoga s čime se susreće da ima malo vremena misliti na sebe. Helen Keller jednom je rekla da je ''jedino što je gore od slijeposti imati vid, ali ne vidjeti''. Michael Paul bio je vizionar i njegova je vizija bila dovoljno velika da se na svim neočekivanim mjestima raspoznaje dobrota. Njegov osjećaj poštovanja bio je povezan s njegovom intuicijom da je u svemu onome što je proživio bilo nešto preduboko za riječi. To 'nešto' bio je Bog kojega je u svim stvarima nastojao pronaći, Bog čija vlastita Riječ izvire iz dubokog zdenca tišine.''