User Settings

  • Pozadina
  • Brzina nestajanja teksta
  • Glazba
  • Veličina teksta
Izaberi pozadinsku temu.
Izaberi brzinu promjene teksta svakodnevne molitve.
Izaberi glazbu koja će ti svirati za vrijeme svakodnevne molitve.
Izaberi veličinu teksta svoje svakodnevne molitve.

Lk 17,11-19

Riječ Gospodnja

Dok je Isus putovao u Jeruzalem prolazio je između Samarije i Galileje. Kad je ulazio u neko selo, eto mu u susret deset gubavaca. Zaustave se podaleko i zavape: "Isuse, Učitelju, smiluj nam se!" Kad ih Isus ugleda reče im: "Idite, pokažite se svećenicima!" I dok su išli očistiše se.

Jedan od njih vidjevši da je ozdravio vrati se slaveći Boga u sav glas. Baci se ničice k Isusovim nogama zahvaljujući mu. A to bijaše neki Samarijanac. Nato Isus primijeti: "Zar se ne očistiše desetorica? A gdje su ona devetorica? Ne nađe li se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca?" A njemu reče: "Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!"

Lk 17,11-19
  • Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:

    Active
    Default
    • Isusovački pisac Antony de Mello običavao je reći da u isto vrijeme ne možeš biti zahvalan i nesretan. Ima toliko toga na čemu možemo biti zahvalni i o tome se trebamo s vremena na vrijeme podsjetiti.
    • U velikoj radosti što su ozdravili, druga devetorica gubavaca zaboravili su na veću radost što su primili ovako divan i nezaslužen dar. Provest ću neko vrijeme spoznajući u zahvalnosti dobročinstva koja sam sam primio.
    • Isus kaže Samarijancu "Vjera te je tvoja spasila". Zahvalit ću Bogu na daru vjere koja me čini sposobnijom suočiti se sa životnim patnjama i protivštinama. Molit ću Gospodina Isusa da učvrsti moju vjeru.
  • Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:

    Inactive
    Default
    • Zapazi kako Luka privlači pozornost na marginaliziranu situaciju gubavaca. Držalo ih se nečistima i prisiljavalo da žive izvan gradova i sela. I dok su prilazili Isusu držali su odstojanje. Ozdravljajući gubavca Isus ga vraća zajednici.
    • Zapazi, također, kako mjesto događaja (područje između Samarije i Galileje) može objasniti neobičnu rasnu mješavinu u skupini gubavaca. Kao da zajednička marginalizacija dopušta da se međusobno neprijateljstvo i nepovjerenje, koje je postojalo između Židova i Samarijanaca, mogu nadvaladati.
    • Svih desetorica gubavaca imali su vjeru ali samo jedan izražava duboku zahvalnost. Samarijanac se vraća Isusu osobno zahvaliti. Koliko Božjih blagoslova olako shvaćamo, ili još gore, shvaćamo kao naše pravo?
  • Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:

    Inactive
    Default
    • Koliko dugo traje zahvalnost? Dok su bili bolesni od gube, gubavci su vapili ''Isuse, Učitelju, smiluj nam se!'' No kad su ozdravili brzo su zaboravili da su bili bolesni i zaboravili su reći hvala.
    • Gospodine, i ja često činim isto, hodajući i tražeći nešto, oglašavajući svoje potrebe, tražeći sućut. I kad mi netko pomogne ne shvaćam to ozbiljno i ne zamaram se reći hvala.
    • Bio je to stranac, Samarijanac, koji se potrudio vratiti k Isusu i postao ikona zahvalnosti. Drugih devet otišli su na piće misleći da pomoći posao učitelja/doktora/iscjelitelja. Gospodine, iskusio sam dobrotu tijekom svoga života - bilo je ljudi kojima sam zahvalio na velikoj usluzi koristeći uzvišeni govor - da im nikada to neću zaboraviti, no moja se zahvalnost pomalo hladi. Neka mi pred očima budu dobročinstva koja sam primio kako ih nikada olako ne bih zaboravio.
  • Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:

    Inactive
    Default
    • How long does gratitude last? These lepers were respectful, even fawning, when they were still suffering: Jesus, Master, have mercy on us. In their misery they joined forces, waiving the old hostility between Jews and Samaritans. But when they saw their leprosy healed, and felt themselves whole, nine of them took their blessing for granted and forgot to say thank you.
  • Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:

    Inactive
    Default
    • How long does gratitude last? These lepers were respectful, even fawning, when they were still suffering: “Jesus, Master, have mercy on us.” In their misery they had waived the old hostility between Jews and Samaritans. But when they saw their leprosy healed, and felt themselves whole, nine of them took their blessing for granted and forgot to say thank you. I have done it myself, Lord. I go looking for something, advertising my need, seeking sympathy. And when somebody helps me, part of me is muttering He was only doing his job, or what you’d expect of a neighbour. I take kindness for granted, and do not bother to say Thank you. It was the stranger, the Samaritan, who took the trouble to go back to Jesus and became an icon of gratitude. The other nine went for a drink, feeling – Sure that’s only what the rabbis/ doctors/healers are there for. Lord, all through my life I have known kindnesses; there have been people whom I thanked after a big favour, using inflated language – that I would never forget them. But my gratitude grows cold. Let me count my blessings, never take them for granted.

Više u Prostoru Duha

Molitva

Reflecting

Susret

stranicu uređuju isusovci i suradnici laici s ciljem promocije ignacijevske duhovnosti